U organizaciji Katehetskog ureda Riječke nadbiskupije šezdeset vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri okupilo se od 16. do 18. ožujka 2018. u Domu pastoralnih susreta u Lovranu na korizmenim duhovnim vježbama. Voditelj programa bio je prof. dr. fra Ante Vučković iz Splita. Program duhovnih vježbi na temu „Hraniti se Riječju“ započeo je euharistijskim slavljem u kapeli Doma. Prvog dana programa, 16. ožujka, okupljenima se obratio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić koji je govorio o važnosti svakodnevnog napajanja na duhovnom vrelu svetopisamske riječi bez čega nema autentičnog vršenja vjeroučiteljskog i odgojiteljskog poslanja u današnjemu svijetu. Također je potaknuo prisutne da uvijek dobro i lijepo govore o ljudima u svojoj životnoj i radnoj okolini jer lijepa riječ o drugome ima evangelizacijsku snagu koja mijenja čovjeka uvijek na bolje i tako ga približava Bogu koji je izvor svakog dobra i ljepote.  

U prvom razmatranju voditelj programa govorio je o važnosti usklađenosti naše riječi i načina života. Pri tom je istaknuo da postoji razlika između Života (Onoga koji daje život jer je sam izvor života) i živih bića. Krist je utjelovljena Riječ, a naša je duhovnost pokušaj uzdignuća našega duha prema Bogu. U razmatranju o važnosti Riječi, voditelj je krenuo od čovjekovih elementarnih potreba (potrebe za hranom i pićem) koje je dovodio u svezu s duhovnim potrebama i Isusovim odgovorima na te potrebe: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6), „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao“ (Iv 6,51), „Ako je tko žedan, neka dođe k meni“ (Iv 7,37). Voditelj je na temelju nekoliko svetopisamskih tekstova naglasio da hranjenje Božjom riječju nema svrhu u samom sebi, u smislu da samo pojedinac koji ima duhovnu glad i žeđ bude zadovoljen, nego da „nahranjeni“ mogu druge oko sebe privoditi Božjem stolu. Isto tako je naglasio da je Božja riječ zrcalo u kojem svaki pojedinac sebe najbolje i najrealnije može vidjeti i shvatiti. No, ako želimo znati kakvi smo uistinu, onda se moramo vidjeti u Božjem srcu. U drugom razmatranju voditelj je govorio o destruktivnoj i životvornoj strani jezika odnosno izgovorene riječi. Za ilustraciju je uzeo Lukin prikaz razapinjanja Isusa i dvojice razbojnika sve do Isusove smrti na križu (usp. Lk 23,33-49). Na primjeru dvojice razbojnika, publike ispod križa i Isusove komunikacije s križa, voditelj je istaknuo koje su moguće dublje posljedice naših lako izgovorenih riječi, a da toga često nismo ni svjesni u svakodnevnoj komunikaciji s drugima.

Drugog dana duhovnih vježbi, 17. ožujka, sudionici su imali prilike za temeljitu pripravu za sv. ispovijed kroz pokorničko bogoslužje. Na evanđeoskom primjeru Petra i Jude koji su svaki na svoj način zgriješili i osjećali se krivim pred Isusom, voditelj programa govorio je ljudskoj krivnji i Božjem odnosu prema ljudskom osjećaju krivnje, pri čemu je naglasio da čovjek uvijek sud treba prepustiti Bogu, a ne samom sebi jer je čovjek sebi najgori sudac. Drugi dan duhovnih vježbi završio je euharistijskim slavljem i zahvalnom molitvom pred Presvetim na način da su sudionici u malim grupama molili jedni za druge. U nedjelju, 18. ožujka, program duhovnih vježbi završio je euharistijskim slavljem koje su pripremili i animirali vjeroučitelji, od liturgijskih priprema sve do propovjedničkog dijela i razmatranja nad nedjeljnim misnim čitanjima koje je iznijela vjeroučiteljica Maja Šimičić Roksandić.